🐾 2020. godina iz moje perspektive
Došlo je neko čudno vrijeme. Ljudi oko mene stavljali su maske na lice, pričali o nekom virusu, i svi su djelovali pomalo nervozno. Ja nisam nosio masku – Erdol mi je rekao da meni ne treba i da će sve to brzo proći.
🌙 Noćne šetnje kao u filmovima
U jednom periodu rijetko smo izlazili. Najviše noću, tiho i brzo, kao neki tajni agenti. Erdol je rekao da se tako nekad živjelo u okupiranom Sarajevu. Nije mi bilo jasno – ali bilo je pomalo uzbudljivo.
🏖️ Ljeto bez mora, ali s rijekom
To ljeto nismo išli na more, što mi je teško palo. Ipak, rijeka na Dobrinji me osvježila. Nisam birao – bilo je dovoljno da se okupam i rashladim.
🚫 Jesenje zabrane i tablama obilježena tuga
Na mojoj omiljenoj livadici odjednom su se pojavile table. Prekrižen pas. Prekrižen bicikl. Čak i zabrana penjanja na ogradu – a ograde nikad nije ni bilo!
Erdol mi je objasnio da više ne smijem tamo da se igram. Ni moji drugari Edy i Dany ne smiju više da voze bicikla. Tužan sam i ljut. Nisu mi objasnili zašto.
❤️ Ali dok imam njih…
Ipak, dok god idem u šetnju sa Erdolom i Belmom – moje srce je mirno. Pronaći ću ja novu livadicu. Možda još i bolju!
🐶 Kuckamo se uskoro!
Voli vas vaš Moby!
